Funkcionalnost porodice s aspekta odgojno - obrazovnog procesa

Ukupne prilike u našoj zajednici i posebno u odgojno - obrazovnoj praksi ukazuju da odgojno - obrazovni rad postaje sve složeniji i teži, pa je stalna potreba bavljenja pitanjima odgoja i obrazovanja. Funkcionalnost porodice s aspekta odgoja i obrazovanja je sigurno najsloženiji i najdelikatniji aspekt s kojeg se porodica može posmatrati i analizirati. Kroz ovaj aspekt prelamaju se svi drugi. Funkcionalnost porodice s aspekta odgoja i obrazovanja treba posmatrati i analizirati na osnovu toga koliko porodica doprinosi dobrobiti djeteta. Dobrobit djeteta je aspekt koji se uzima kao i polazište i kao cilj. Konvencija o pravima djeteta je osnovni polazni dokument koji ukazuje na odgovornost i roditelja i države za podizanje djeteta kao i na obavezu svih faktora, da  se svi postupci koji se tiču djeteta, poduzimaju u skladu s njegovim najboljim interesima.
 
Poznate su tvrdnje da je roditeljski dom prva učionica, a roditelji prvi i najbitniji učitelji. Porodica je prva prirodna škola humanizacije mladih, najsnažniji faktor oblikovanja mlade ličnosti. Ona je prva i najmoćnija škola života, osnovna društvena zajednica u kojoj se sjedinjuju biološko – reproduktivne, ekonomske i odgojne funkcije. Upravo zbog toga, snage porodice kao odgojnog faktora su nezamjenjive, ali u svemu tome su zamke i teškoće koje se odražavaju na krajnji rezultat - odgoj mladih. Dijete gleda na život kroz prizmu porodičnog života – posmatra, prihvata, i oponaša međusobne odnose roditelja i drugih članova. Porodica i danas, u društvenim okolnostima u kojima živimo, ima ogromnu i tešku odgovornost: mora da brine o zdravlju svojih članova, posebno djece, da brine o njihovom pravilnom fizičkom razvoju, usvajanju znanja, razvoju intelektualnih snaga i sposobnosti, interesa, sklonosti formiranju moralnih uvjerenja, stavova, navika kulturnog ponašanja, pozitivnih osobina ličnosti i karaktera, o razvijanju radnih sposobnosti, pravilnog odnosa prema radu, da jača temelje razvoja ličnosti djeteta.
 
Različite su okolnosti od kojih zavisi da li će porodica odgovoriti na sve ove zadatke. U tom smislu, u prvi plan se ističe značaj skladnih, uravnoteženih porodičnih odnosa, međusobna ljubav i povjerenje među roditeljima, odnosno porodična atmosfera koja je rezultat međusobnih odnosa članova i odgojnog stila u porodici. Dakle, odgojne zadatke može lakše ostvariti prije svega, potpuna porodica zasnovana na ljubavi supružnika, porodica koja omogućava identifikaciju djece s roditeljima, koja svojom porodičnom atmosferom omogućava pravilan emocionalni, socijalni i moralni razvoj, ona porodica u kojoj su skladni odnosi, ekonomski stabilna porodica koja može zadovoljiti potrebe svojih članova – ishrane, stanovanja, zdravlja. Samo ovakva porodica na odgojnom planu može dati ono što ne mogu dati drugi odgojni faktori. U porodici kao maloj grupi, vladaju unutrašnji odnosi, ostvaruju se interakcije, komunikacije i dinamika pri čemu članovi stiču prva iskustva. Utvrđenim načinima i pravilima ponašanja članova porodica funkcioniše, a uspješnije funkcioniše uvijek kada članovi u potpunosti poštuju pravila ponašanja.

Granice i moć porodičnog odgoja smanjuju se proporcionalno s jačanjem utjecaja svih faktora izvan porodice, ali ni jedan drugi faktor ne može biti zamjena za porodični odgoj.  Roditeljima se priznaje pravo primarnih odgajatelja čija je primarna obaveza da svoju djecu odgovorno odgajaju.

Stanje
 
Naše odgojno – obrazovne ustanove, odnosno odgajatelji i nastavnici, stručni saradnici, rukovodstva škole, prate i osjećaju stanje  i funkcionalnost savremene porodice. Oni uglavnom imaju, koliko je to moguće, sliku porodičnog života djece i učenika, pri čemu se zaista može konstatovati da su „sretne porodice nalik jedna drugoj, a nesretne, nesretne na svoj način”. Naše škole raspolažu podacima o broju učenika koji dolaze iz nepotpunih porodica, koje su nepotpune iz objektivnih razloga (smrti jednog ili oba roditelja), ili su nepotpune iz subjektivnih razloga roditelja – razvoda braka. Jedan broj učenika dolazi iz porodica gdje su roditelji nezaposleni, gdje su samohrane majke, roditelji invalidi, bolesni roditelji, roditelji narkomani alkoholičari, neurotičari, iz porodica s nesređenim odnosima, sukobima, nasiljem i sl. Jedan broj učenika živi kod staratelja, jedan broj ih je smješten u ustanove socijalne zaštite. Jedan broj učenika su teže oboljeli. Ima učenika povratnika, učenika s posebnim potrebama. Životne okolnosti ovih porodica neminovno određuju njihovu funkcionalnost uopće, a posebno s odgojnog aspekta. Sve ovo u velikom broju slučajeva ostavlja trag u strukturi i dinamici ličnosti djece i mladih u navikama njihovog ponašanja, ima za posljedicu slabljenje odgojnih uticaja što se manifestuje u različitim oblicima problemskih ponašanja do delinkventnih ponašanja.
 
S aspekta odgojno- obrazovnog rada, upravo u školi, kroz život i ponašanje učenika, prepoznaje se odgojni stil roditelja – od krutog, autoritarnog, ravnodušnog, popustljivog, do onog koji se najviše vrednuje – demokratskog. Škole su stalno u situaciji da pomažu učenicima u zadovoljavanju elementarnih potreba koje porodica ne može da zadovolji. To uspjevaju organizujući humanitarne akcije u kojima učestvuju svi članovi kolektiva škole, u saradnji s općinskim službama za obrazovanje, u saradnji s centrima za socijalni rad, radnim organizacijama, s pojedincima, s Ministarstvom obrazovanja, nauke i kulture i sl. Na ovaj način se osigurava jedan broj besplatnih užina, udžbenika, odjeće, obuće, mogućnost odlaska na ekskurziju. Koliko god da je teško osigurati zadovoljenje ovakvih potreba, još je teže nadoknaditi to što ovakve situacije djeluju na psihičko zdravlje i ličnost učenika.
 
Perspektive
  • Perspektivu vidimo u ulozi društvene zajednice da svakom djetetu osigura ostvarivanje jednog od osnovnih čovjekovih prava – pravo na odgoj;
  • perspektivu vidimo u pomoći društvene zajednice u cjelini, posebno institucija koje se bave odgojem i obrazovanjem, da pomognu porodici u jačanju njene funkcionalnosti u ostvarivanju zadataka odgoja i obrazovanja;
  • perspektiva je u ostvarivanju ideala savremenog odgoja – odgoja svih komponenti ličnosti, odgoja za demokraciju, toleranciju, pravednost i mir;
  • perspektiva je u shvatanju odgoja kao aktivnosti i saradnje odgajatelja i odgajanika, u shvatanju da su u djeci i mladima ogromne snage i izvori odgojnog rada;
  • perspektiva je u pružanju pomoći mladima da postanu što više svjesni svoje i tuđe ličnosti, svjesni međuljudskih odnosa, da postepeno ovladaju metodama, postupcima i sredstvima formiranja i jačanja vlastite ličnosti, a time i društva kojem pripadaju;
  • perspektive vidimo u realizaciji kompenzacijske uloge škole u odgoju, odnosno mogućoj nadoknadi onoga što porodica, iz različitih razloga, ne pruža djeci;
  • perspektiva je u  jačanju klime u kojoj dominira saradnja, razumijevanje, i međusobno uvažavanje učenika, roditelja, nastavnika, uprave škole, kao osnove za izgradnju moderne humane i demokratske škole, a time i društva u cjelini;
  • perspektiva je u usaglašavanju rada svih odgojnih faktora, prije svega porodice i škole;
  • perspektiva je u „radu na sebi” svakog odgajatelja, roditelja i nastavnika, kako bi se što više  približavao liku roditelja i nastavnika kakav treba da bude;
  • perspektva je u preventivnom odgojnom radu što podrazumijeva pravovremeno analiziranje i predviđanje mogućih odstupanja i teškoća u ponašanju djece i mladih;
  • perspektiva je u odgoju koji se zasniva na pozitivnim primjerima, gdje je odgajatelj model, primjer, što je najefikasnije odgojno sredstvo.
Nadalje, perspektivu vidimo i u partnerstvu porodice i škole što je prilika da se poboljša uopće život i rad i posebno odgojni rad porodice i škole. Partnerstvo odgojnih faktora, prije svega porodice i škole, podrazumijeva izgrađenu svijest i odgovornost, međusobno uvažavanje koje se iskazuje u spremnosti i sposobnosti slušanja, prihvatanja, objašnjavanja, traženja sličnosti, što dovodi do zadovoljstva u rješavanju problema ma kako bili teški i delikatni. Partnerski odnosi podrazumijevaju stav da roditelji:
  • imaju pravo na obrazovanje svog djeteta, ali imaju obavezu da se angažuju kao partneri škole;
  • imaju pravo na informacije od strane škole u vezi svega što se tiče njihove djece, ali  i obavezu da školi daju sve informacije o svom djetetu koje su nephodne za dostizanje postavljenih ciljeva;
  • imaju pravo da utječu na dešavanja u školi, ali i obavezu da se angažuju za školu;
  • imaju pravo na dobar kvalitet škole, ali i i obavezu da jedni drugima pružaju uzajamnu pomoć.
Odgojno – obrazovne institucije – predškolske, osnovne i srednje škole svjesne su potrebe sistematskog pedagoškog rada s roditeljima, jer roditelji sve više, s pravom, očekuju da im odgojno – obrazovne institucije pomažu u odgoju njihove djece.
  • Perspektive vidimo u tome da odgojno – obrazovne institucije budu odgojni mediji današnje porodice;
  • perspektive su u kontinuiranom pedagoško – psihološkom obrazovanju i samoobrazovanju i roditelja i nastavnika;
  • perspektive vidimo u jačanju povoljnije pedagoške atmosfere u školi koja će omogućiti učenicima da se ne stide situacija u porodici, da se ne plaše, i da sami traže pomoći za sebe i za druge;
  • perspektive vidimo u odgojnom radu koji učeniku omogućava doživljavanje različitih osjećanja, posebno doživljavanje uspjeha, što je posebno važno u radu s djecom i učenicima kojima je potrebna socijalna zaštita i kompenzacioni odgoj;
  • perspektiva je u odgojnom radu koji će se prvenstveno zasnivati na primjeni stimulativnih odgojnih mjera, tek onda represivnih;
  • perspektive su u naučno – pedagoško - psihološkoj zasnovanosti odgojno - obrazovnog procesa;
  • perspektive su u nastojanjima da sve životne situacije budu što više pedagoške situacije;
  • perspektive su u što češćem javnom iznošenju i propagiranju stavova o odgoju u štampi, na radiju, televiziji, izdavačkoj djelatnosti radi utjecaja na javno mišljenje u pogledu provođenja odgojne politike;
  • perspektive su u timskoj pedagoškoj akciji, ne samo zbog toga da bi više stručnjaka rješavalo probleme odgoja, nego i zbog toga što timska pedagoška akcija podrazumijeva saradnju koja podrazumijeva dobre međuljudske odnose, jer od karaktera međuljudskih odnosa i međusobnog komuniciranja zavise ishodi odgojnog rada;
  • perspektive vidimo u neprekidnom, strpljivom ulaganju napora u sitan svakodnevni pedagoški rad u svim životnim situacijama;
  • perspektive vidimo u provođenju osmišljene odgojne politike organizovanih društvenih snaga – vlade, vladinih organizacija, političkih stranaka, vjerskih institucija, sindikata, nevladinih organizacija, kako bi odgoj zaista bio djelatnost od posebnog društvenog  značaja. 
Prijedlog zaključaka
  • Funkcionalnost porodice s aspekta odgoja i obrazovanja, kao i drugih odgojnih faktora, procjenjuje se na osnovu toga koliko doprinose dobrobiti djeteta;
  • škole kao nosioci organizovanog odgojno – obrazovnog rada, prate stanje porodične situacije učenika i poduzimaju razne vidove pomoći porodici kako bi joj pomogli u njenoj najvažnijoj ulozi – odgoju djece;
  • škola mora imati kompenzacijsku ulogu – da u odgoju kompenzira, u mjeri u kojoj to može, ono što porodica ne daje;
  • razvijajući partnerske odnose porodice i škole i drugih odgojnih faktora, potrebno je jačati timsku pedagošku akciju, posebno porodice i škole;
  • zbog velikog broja projekata koje se nude školama, potrebno je da Ministarstvo obrazovanja i nauke vrši strožiju selekciju, a škole da ne dozvole realizaciju projekata bez pismene saglasnosti Ministarstva;
  • potrebno je što češće organizovati ovakve stručne tribine;
  • potrebno je provođenje osmišljene odgojne politike organizovanih društvenih snaga, jer je odgoj djelatnost od posebnog društvenog značaja.
Edina Smajkić, stručna savjetnica u penziji
Prosvjetno - pedagoški zavod Kantona Sarajevo
 
Izvor: Škola