Arijana Beriša
Šta sam ja bez svoje domovine
Pa, ja sam samo običan čovjek koji ne pripada nigdje. Da nema Bosne i Hercegovine, ne bih imala ništa svoje, ne bih imala mjesto zvano dom niti osjećaj pripadnosti.
Sve moje bi bilo tuđe. Zelena avlija puna osvježavajućih voćki, kamena brda, plave, daleke planine, sve bi bilo pod katancem. Ni ptice ne bi mogle slobodno širiti svoja krila u visinama. Ništa moje ne bi bilo moje. Samo strah, nepripadnost i čežnja za slobodom, za nečim svojim. Zato je domovina nešto što u srcu nosim i time se ponosim. Ona je naša mila majka, naše utočište i snaga.
Dragocjena je ova naša sloboda. Koliko li je samo krvi proliveno i suza isplakano da bi je imali? Koliko li je samo očeva, sinova i braće dalo život da bi mi osjetili i spoznali šta znači živjeti?
Voće ima potpuno drugačiji, slađi i osvježavajući okus naspram ranijih vremena. Ptice lete i pjevaju pjesmu slobode po nebu koje liči na zastavu Bosne i Hercegovine.
Domovina je mjesto gdje pripadam, gdje sam naučila da volim i poštujem raznolikosti, druge vjere i samu sebe.
