Ahmed Tucović
Bosna se rijeka i zemlja ova zove
Zemlja Bosna, časna, stamena, šumom odjevena, beharom okićena u srcu Balkana je smještena. Iz njedara njenih kao žile kucavice, kao krvotok, teku rijeke Una, Sana, Neretva, Buna, Drina, a iz samog srca Bosne izvire rijeka koja se Bosna zove.
Bosna je baš kao i zemlja kojom teče, bistra, mirna, čista, draga, a nekad i plahovita, bučna, dična, duboka. Teče predjelima divnim, suncem obasjanim, čas kamenitim, čas ravnim, poljima mehkim. U teškim vremenima, kad zemlju napadaju, uništavaju, razaraju, Bosna postaje plaha, buni se, opire. Kad je zemlja spokojna, mirna i rijeka je mirna, zanesena, tiha. Bosna je najljepša zemlja.
U zoru je pospana, rosna, u podne gizdava, raskošna. U predvečerje sunce nad njom skriva zrake skriva zraku po zraku, tiho, polahko, ne želeći da je rashladi, da je bez topline ostavi. Nigdje kao u Bosni snijeg nema takvu bjelinu, nigdje nije tako čist i bijel kao po vrhovima Bjelašnice, Igmana, Veleža. Ova divna zemlja ima svoje kćeri i sinove koji je vole, čuvaju pa ako zatreba i junački će je braniti.
Ljubav prema zemlji usađena je u srca Bosanaca i Hercegovaca i stoji kao stameni stećak u svetoj zemlji bosanskoj. Baš kao što stećak odolijeva buri i oluji tako i Bosna opstaje. A rijeke teku i nose šapat starih vremena, miris behara i ljiljana.
