Amil Pajević
Stari
Pogledaj me, Stari, prijatelju moj!
Pogledaj kako se ljepoti tvojoj divim.
Zaljubljeno te gledam,
a nagledat' se ne mogu.
Cijelom svijetu samo ti bi dovoljan bio.
Tvoj kamen, moje srce.
Tvoj temelj, moj stav.
Tvoj stub, moja osjećanja.
Ko li te se nagledati može?!
Na svijetu te takvog nema.
Dok Neretva hladna teče,
ti na leđima je nosiš.
Njena boja su ti oči,
a mostarski kaput ti odijelo.
Stari, prijatelju moj!
Plavo nebo nad tobom se vijori,
zelena ti rijeka budno žubori.
Stari, izranjaš za vječnost.
Pjesma je osvojila nagradu „Mostovi među ljudima“ na Šantićevom festivalu djece pjesnika 2018. godine
