Edin Čauš
Bosanski jezik
Bosanski jezik nije nastao od buke,
nego od šapata uz ognjišta,
od majčine dove i očevog savjeta,
od riječi što su preživjele dok su ih gazili.
Stotinama godina su govorili:
ne postoji,
brisali ga iz knjiga,
zatvarali u zagrade,
precrtavali mastilom tuđih carevina.
Ali jezik ne umire kad mu kažu da ne smije.
On tada nauči da šuti i pamti.
Pamti Drinu i Unu,
pamti stećke bez potpisa,
pamti sabah u magli i akšam u kamenu.
Pamti kako se opstaje kad ti ime osporavaju,
a riječ zabranjuju.
U tom jeziku je ponos - ne glasan,
nego uspravan.
U tom jeziku je prkos - ne da udara,
nego da stoji.
U tom jeziku je gordost Bošnjaka,
ne kao oholost,
nego kao kičma koja se ne savija.
Bosanski jezik je dokaz
da negiranje može trajati vjekovima,
ali da neuspjeh negiranja traje zauvijek.
Jer ono što se izgovori srcem,
ne može se izbrisati rukom.
I zato još govorimo.
Tiho, jasno, tvrdoglavo.
Na bosanskom.
