Edna Kovačević
Bosna i Hercegovina protkana mojim snovima
Naše sudbine su protkane našim snovima. Moja je protkana snovima o njoj – jednoj i jedinoj, neuništivoj i snažnoj – domovini.
Smještena u srži Balkana, Bosna i Hercegovina stoljećima obuhvata prostor susreta i iskušenja. Sam njen položaj pokazuje koliko je bilo teško opstati, a evo je ipak i danas, sjajnije no ikad. Bogata historijom, kulturom, prirodom i narodom pokazuje otpor i različitost u odnosu na druge države. Upravo zato i jeste u mome srcu, volim je i sanjam o njoj.
Kultura i ljepota Bosne je u njenim stanovnicima. Bosna i Hercegovina je dom triju naroda: Srba, Hrvata i Bošnjaka. Svaki narod ima svoju kulturu, a svi smo na kraju od iste majke potekli, jedinstvene domovine Bosne i Hercegovine.
Njena priroda budi moju maštu i čini da ostajem bez riječi i kako koja godina prolazi sve više želim upoznavati njene ljepote. Planine poput Bjelašnice, Majevice i Igmana svojom prepoznatljivošću i gordošću, vrhovima koji kao da, čini se, dodiruju nebo, očaravaju ne samo stanovnike, već i turiste koji dolaze da ih obiđu. Tu su i čiste, bistre vode Neretve, Bosne i Une koje nam pogled grle predivnim, nestvarnim prizorima. U snovima šetam, ali ne mogu se nagledati svoje domovine. Vidim Sebilj na Baščaršiji pored kojeg ljudi stanu, napiju se vode i razgovaraju, Stari most u Mostaru koji ljepotom svojom prkosi nepravdi koju su mu učinili, spomenike onih koji su živote dali kako bismo mi danas mogli sanjati... Bosanskohercegovačke ulice ispunjene su osmijesima naroda i mirisom domaće hrane... muzika su za moje uši i najljepši prizor za moje oči. Za ništa na svijetu ih mijenjala ne bih.
Bosna i Hercegovina nije samo jedna u nizu stotina država, to je naš dom. Priča o ljubavi, žrtvovanju, opstanku i ljepoti različitosti. Nije savršena, ali mi smo tu, Bosanci i Hercegovci, da je poboljšamo i pobrinemo se da njen značaj i historija nikad ne budu zaboravljeni. Historija svih nas, ratova i sporazuma u njoj vođenih, onih zbog kojih su mnogi stradali, a mnogi je i napustili što je rana možda i najveća. Ja sam njeno dijete i glasno danas izgovaram: u Bosni i Hercegovini sam naučila živjeti, tu sam rođena i tu ću ostati. Naučila sam cijeniti njene ljepote i naučila sam pronaći svjetlo u tami. Možda je Bosna i Hercegovina koju ja vidim, prisutna samo u mojim snovima, ali ti snovi su moja stvarnost. Želim da budu! U njima je snaga za bolji svijet, bolje mjesto življenja, za domovinu po mjeri svih nas – onih koji je srcem vole!
