Tajra Badžak
Pismo koje putuje svijetom i ljudima šalje poruku
Poštovani odrasli ljudi,
moje pismo je namijenjeno svima, a ponajviše vama!
Pišem vam i govorim u svoje ime i ime svojih vršnjaka.
Pišem u ime naše budućnosti.
Vi u rukama držite našu budućnost.
Krenimo od stanja u kojem se nalazi naša planeta. Zemlja je u haotičnom stanju.
Mi, mladi naraštaji, učimo od vas. Brinite o planeti Zemlji da bismo mi, sutra, mogli nastaviti tu borbu.
Želimo mogućnost da Zemlju zovemo domom, univerzalnim domom svih nas.
Svako jutro na putu do škole s tugom gledam ulice pretrpane smećem. Ljudi su nažalost toliko okrutni prema prirodi i okolini u kojoj žive da radije bacaju kod prvog ugla, umjesto da ga odlože u kantu za smeće. „Vrati igračke na svoje mjesto i otpatke odloži u kantu za smeće“ , neke su od prvih riječi kojima nas učite od ranog djetinjstva. Kada ste ih vi zaboravili i prestali ih se pridržavati?!
Prije nekoliko godina uživala sam šetajući kraj rijeke sa svojim tatom. Pored rijeke u kojoj sam naučila plivati. Pored rijeke za koju me vežu najljepša sjećanja na djetinjstvo. Sjećanja na smijeh, radost i igru. U zelenoj ljepotici sam prvi put ugledala i ribu kako bezbrižno pliva oko mojih nogu... Više ne idem na njene obale. Pune su smeća, rijekom plove stare gume od automobila. Riba skoro da i nema više. Zelenih biljaka koje su se ponosno ogledale na površini vode također je sve manje. Plašim se da uskoro više nikako neće biti života na Zemlji.
„Čuvajte okoliš, održavajte zelene površine!“ Zvuči poznato, zar ne?! To je rečenica koju sam također mnogo puta čula od vas. Zar to nije ironično i pomalo licemjerno?
Na livadi nedaleko od grada pet tek okoćenih kučića. Uginulih. Ubijenih prije nego su i počeli živjeti. Jedno od njih je crno, sa bijelom linijom oko oka, upravo onakvo kakvo smo moje sestre i ja oduvijek željele dok smo bile mlađe. I za to ste imali pouku: „Volite životinje i brinite o njima! Volite ih kao ljude.“ Zašto ih onda vi ubijate?
Mislite da smo mi samo djeca koja malo znaju i da nam možete govoriti stvari bez objašnjenja! Ne, nije tako. Mi vidimo, čujemo i osjećamo!
Možda ne znamo šta je ozonska rupa, ali znamo da se ne smijemo igrati na suncu zbog nje. Slušamo na časovima o pustinjama iako ih nikad nismo vidjeli. Možda ne znamo šta je rat i nismo bili svjedoci istoga, ali znamo da su ruševine njegove posljedice! One koje vidimo okom. One na duši poznaju naši roditelji. Poznajete vi! Uklonite onda makar ove okom vidljive. Sklonite ih od nas. Neka ne budu ruglo našeg grada, naše države!
Možda mi ne možemo ponuditi sva rješenja za ljepšu okolinu, ljepši život, prirodu... planetu Zemlju... ali možemo biti dobar primjer. Budite i VI!
Nastojimo da ne činimo štetu. Trudimo se. Ustrajte i vi u tome. Budite nam dobar primjer.
Čuvajući svoju kuću, školu i okolinu, čuvamo sami sebe i omogućavamo sami sebi opstanak i kvalitetan život.
Mi smo djeca i ne možemo učiniti mnogo, ali zato vi možete! Počnite već danas i osigurajte nam povoljne uslove da sutra nastavimo vašim stopama. Želimo se ugledati na vaša djela jer su upravo djela ono što ostaje iza nas.
Riječi se često pokažu uzaludnima. Djela su ono što se pamti.
U nadi da ćete pročitati ove moje riječi i poduzeti nešto protiv navedenog,
S poštovanjem,
Dijete ove planete,
Tajra Badžak
