Zana Zukanović
O jeseni...
Nečujno i tiho se prikrada
ulicama moga grada,
lukavo i vješto
jer nije joj prvi put...
Sunce se smije nekim novim smijehom.
Priroda je obukla novo odijelo.
Pomalo žuto, pomalo crveno,
ma SAVRŠENO ŠARENO!
Zašto si došla,
jeseni lijepa?!
Zar da zasjeniš ljeto
i radosti njegove?
Pa je li te stid?
Da opet budeš najljepša
i naslikaš akvarelom grad?
Ili da radosti ljetne
u zaborav baciš?
Da školu nam prizoveš
i obaveze doneseš?
O jeseni, jeseni...
Zašto?
Lijepa jeseni...
