Amil Bešo
Bosna je nalik na svog sina - čovjeka
Zovem se Amil i živim u jednoj državi smještenoj u srce Evrope. Zove se Bosna i Hercegovina i svojim granicama i sama podsjeća na srce. To je jedna mala država koja ima ogromnu dušu. Ponekad se pitam kako tako mala zemlja može imati tako veliku historiju i još veću snagu da opstane u svojim granicama.
Kažu da je moja domovina u najvećoj krizi od Dejtonskog sporazuma na ovamo, ali ja se ne plašim. Znate zašto? Zato što je moja domovina uvijek imala svoje hrabre sinove koji su je bez razmišljanja branili, puškama i srcima. Svoju mladost mijenjali su vojničkim rovovima, ne misleći na sutra, ne misleći na ništa osim na odbranu. Kao dijete majku, tako su je čuvali. Jučer momci, danas hrabri vojnici!
Svi vi koji ste danas ovdje možete ponosno reći da ste sinovi Bosne i Hercegovine, naše majke, domovine pune krvi i kostiju naše braće i sestara, njene djece koja je živote dala da bismo mi, novi naraštaj, mirno živjeli i punim plućima disali. Nezavisnost joj slavi.
Pa koja država ima tako hrabru djecu?! Niti jedna, ja vam kažem! Slušajte me pažljivo, niti jedna! Nijedna nema tako hrabre sinove, velike ljude!
Uprkos svemu i ne baš uvijek dobrim danima naše zemlje, molim te da je se ne stidiš. Nemoj se stidjeti svojih korijena, svoje jedine domovine. Ako ikad osjetiš ma koliko je zrno stida, sjeti se Srebrenice i njenih preko osam hiljada sinova, sjeti se Prijedora, Ahmića, Foče, Vlasenice! Punom snagom svoga glasa reci: „Ja sam tvoj sin zemljo! Ja drugu zemlju nemam, ja za drugu Bosnu ne znam!”
Znate, kome u srcu ne živi domovina, taj je svugdje prognanik. Ne pripada nigdje i njemu u duši orkani pušu. Zato vam danas želim reći, kao što napisa Šantić jednom: „Ostajte ovdje!” Ostajte jer gdje god da odete bit ćete stranci, bit ćete prazni, bit ćete sami. Domovina je jedina koja sinu svome može nahraniti dušu, ispuniti srce. Samo je jedna MAJKA! A hrabra je koliko su hrabra krila njenih sinova. Ona bez nas letjeti ne može, a naša obaveza je biti joj štit.
Dok nas ima.
Amil Bešo,VIII c, 2. mjesto na literarnom konkursu
